Nekoliko zadnjih dana suprug i ja smo u razmišljanju o velikim promjenama. Ta razmišljanja uključuju i promjenu mjesta stanovanja, zapravo države. Kad su se otvorile neke mogućnosti za zaposlenjem u inozemstvu i kad više nije sve samo na pustom maštanju, iščezava hrabrost. Javlja se tisuću pitanja...

Drugi jezik, nova sredina, škola, posao, ljudi.... Jesam li dovoljno hrabra? Ne znam. 

Vjerojatno spadam u takav mentalitet ljudi koji se vežu za mjesto, jedan posao po mogućnosti do kraja života i što je najgore za nekretninu, za kuću u kojoj živimo. Jednom Amerikancu koji u prosjeku svakih nekoliko godina promijeni karijeru i grad (pogotovo u mojoj struci) sasvim nerazumljivo.

Svakako vrijedi pokrenuti se i pokušati osigurati bolju budućnost.

Vidjet ćemo što donosi novo sutra.

Ugodnu večer,