Dragi čitatelji,
da se malo javim. Hvala svima koji mi šaljete mailove i potičete da se i dalje javljam.
Danas je pravi jesenji kišni dan. Gotovo čitav rujan je bio takav. Nakon nesnosnih vrućina preko noći došla je prava tmurna jesen. Neki dan sam iskoristila lijepo vrijeme i posadila lukovice tulipana. Do sad nisam imala previše sreće jer bi mi nešto pojelo sve lukovice. Ovaj put se nadam uspjehu. Malo sam prorijedila i obrezala biljke u predvrtu. Baš se sve razraslo. Pogotovo je teško obuzdati japansku vrbicu. Borim se cijelo ljeto. Ja odrežem ona još više poraste. Malo sam pretjerala i sa sadnjom. Kad se previše razrastu u pokušaju da svaka od biljaka zauzme svoj djelić zemlje djeluje pomalo neuredno. Eto, tim sam se bavila neki dan.
U rujnu je došla i 35. godina na vrata. Uopće se ne osjećam tako ''starom''. Hvatali smo lijepe dane pa otišli na vikend u jedne terme, malena se prvi puta vozila u vlaku, idemo u kazalište, čitamo, četvrtkom je naša književna večer kada odlazimo u knjižnicu i slušamo priče, stvaramo uspomene...
Uvijek nešto prevrćem po kući. Uglavnom je to dječja soba. Tu nekako najviše volim prtljati.
Još uvijek uspijem ubrati i pokoji cvijetak za vazu. To je kod mene obavezno. Posebno je krasan grm bijelih jesenskih šumarica.
Jednom sam u žurbi ispekla brzi kuglof preliven čokoladom i listićima badema i sad dečki stalno traže da ga pečem.Sram me i priznati da je u tjedan dana na stolu bio četiri puta.
Uskoro se pripremamo sudjelovati u jednoj humanitarnoj akciji za koju ćemo sin i ja zajednički peći mini verzije ovog kuglofa.
Budite dobro.
Vaša,
