Danas sam planirajući obveze za sljedećih nekoliko mjeseci naišla na ove fotografije iz Rima. Bili smo tamo prije točno godinu dana. Lani u ovo vrijeme.

Za sina je to bio poseban doživljaj - njegova prva vožnja avionom.

Uspomene na ovaj grad još su vrlo žive. Te uspomene traju cijeli život i nosimo ih uvijek i svuda sa sobom. Da imam više i vremena i novca puno bih više putovala. Obožavam birati destinaciju, isplanirati putovanje do u najsitnijih detalja, sastaviti popis znamenitosti i muzeja koje želim posjetiti, probati lokalnu hranu, jednostavno osjetiti energiju nekog grada... Ah, baš bi mi godilo jedno lijepo putovanje pa makar i weekend city break. No zbog obveza do ljeta u obzir dolaze isključivo jednodnevni izleti.

Raspoloženje je jedino malo kvarila neumoljiva kiša prva dva dana no ubrzo ju je zamijenilo sunce. Odsjeli smo u centru grada u predivnom malom obiteljskom pansionu s najljubaznijim domaćinima na svijetu, zapravo više stanu iz kojeg nam je sve najvažnije bilo dostupno pješice. Inače mi je bitno da sam u centru pa makar i u skromnijem smještaju koji si mogu priuštiti nego da trošim vrijeme putujući do centra grada.

Svaki dan nakon doručka uslijedilo je razgledavanje, a potom bismo se smjestili u neki od stotine restorančića i uživali u prefinim jelima. Istina, u Rimu smo, ne znajući isprva da se moramo odmaknuti od strogog centra, popili najskuplju kavu i pojeli najskuplji sladoled ikad.

Rim je svakako grad koji vrijedi vidjeti.