Ova psiha dugo je stajala zaboravljena u kući koju je moja mama naslijedila od svojih roditelja. Kad sam bila mlađa to je bila obična ''starudija'', a sada mi je žao da nije sačuvano više komada namještaja iz tog razdoblja. Ova psiha ima otprilike 100 godina. Izrađena je od lokalnog stolara u ono vrijeme te na poleđini ima i njegov pečat. Iz tog seta imam još nekoliko komada. I to ormare od kojih sam jedan pretvorila u mini biblioteku i jedan noćni ormarić. Bila je tu još komoda, uzglavlje za bračni krevet, škrinja za posteljinu i još nekih komada koji su, što iz neznanja, što uslijed nekih drugih okolnosti, nažalost tijekom vremena uništene.

Te sam komade sama ''restaurirala''. Možda to nije prava riječ kako ne bih uvrijedila profesionalce u tom poslu, ali sam ih uz malo šmirglanja i boje vratila u život i sada su od ljepših komada namještaja u mojoj kući. Imam još posla oko okova, planiram ih zamijeniti, ali nikako da to i realiziram.

Ova psiha stoji u spavaćoj sobi i lijepo se uklopila uz postojeći namještaj. Dala sam izraditi nova ogledala koja sam nalijepila na stara ogledala (koja više niti nisu izgledala kao ogledala). Ako ćete se ikad upustiti u tu avanturu tada obvezno za lijepljenje koristite silikon bez kiseline kako ne bi prešao na površinu novog ogledala.

Sav namještaj iz ovog seta ima karakterističan zavijutak na vrhu i baš ga čini posebnim. Od ormara i biblioteke sam uredila radno/gostinjsku sobu što ću pokazati u nekom od sljedećih postova.

Lijep pozdrav,