Danas vam donosim crtice s putovanja u Moskvu. Nekoliko dana provedenih tamo svakako je premalo za vidjeti sve jer ovaj je grad ogroman. Obišli smo neke od najznačajnijih atrakcija.

Moskva je grad od 12 milijuna stanovnika pa mislim da je suvišno dalje dočaravati veličinu toga grada.

Za ulazak u Rusiju najprije je potrebno ishodovati vizu, a direktna linija Zagreb - Moskva i obrnuto  sa ruskom kompanijom Aeroflot je odlična. No, čim sletite u Moskvu čeka vas dug put do centra grada. Pojam centra grada u ovakvim razmjerima sasvim je drugačijeg značenja nego za Zagreb. To su sve kilometarske udaljenosti. Dakle, vožnja taksijem je trajala preko sat i pol jer su gužve nesnosne. Za kretanje po gradu primarno smo odabrali metro. Te su vožnje iznimno povoljne i njima se koristi jako puno ljudi. Velike su gužve, ali je sve vrlo protočno. Naš je hotel bio u centru grada (dio Taganskaya), no do Crvenog trga (stanica Kitay Gorod) nam je metroom trebalo preko pola sata. To je jedna stanica metroom no potrebno je puno hodati jer od ulaska u metro pa do vlaka ponekad treba pješačiti i po 10 minuta ako ne i više. Svugdje je prisutna policija i nema nikakvih nereda. U ovih nekoliko dana nisam vidjela niti jednog beskućnika, a sve stanice podzemne su izrazito čiste baš kao i pothodnici koje je potrebno koristiti za prelazak ceste na većim raskrižjima u gradu. Drugog načina nema. I sam prelazak ceste zahtijeva svoje vrijeme od 10 minuta. Nešto na što nismo navikli.

Stanice podzemne su muzeji sami za sebe. Nevjerojatno su uređene.

U Moskvi u pravilu nitko ne govori engleski no vrlo se dobro možete sporazumjeti govoreći hrvatski. Jedino što mi je smetala ćirilica. Tu sam stvarno nabadala značenje pojedinih riječi. Posebice mi je to bilo teško kod naziva ulica radi snalaženja.

Osim čistoće, oduševila nas je arhitektura. Sve su građevine održavane, fasade obnovljene i noću krasno osvijetljene. Na ulasku u znamenitosti, u metro, ali i u šoping centar podvrgnut će vas kontroli. Ponekad će provjeriti i sadržaj torbice i to je nešto na što se nakon dva dana naviknete. Visok je stupanj nadzora kud god da krenete. Grad je vrlo siguran. Ni u ponoć se nismo susreli s bilo čime neprimjerenim.To su neki opći dojmovi o gradu koji je zaista spektakularan u svojim kolosalnim dimenzijama. Imali smo krasno vrijeme. Nešto ispod dvadestak stupnjeva. Dakle, vrlo ugodno za razgled grada.

U nastavku ću dati pregled nekih mjesta koja smo posjetili kao i naše dojmove o njima.

Crveni trg.

Moskovski kremlj je utvrda koja se nalazi na brežuljku s kojeg puca pogled na rijeku Moskvu. Kremlj je opasan nazubljenim zidinama i službena je rezidencija ruskog predsjednika.

Aleksandrov vrt opasuje zidine Kremlja s jedne strane i zaista vrijedi njime prošetati. Ako želite ući i kupiti ulaznice za Kremlj onda će ta šetnja biti obavezna jer je ulaz s te strane. Opasuju ga grandiozna ulazna vrata, a s lijeve strane po ulasku uz zidine Kremlja gori vječna vatra. Svakog sata izmjenjuje se straža te smo prisustvovali jednoj. To je običaj kojeg vrijedi vidjeti. Vojnici su odraz stege i reda.

Lenjinov mauzolej je besplatan no nismo ušli u kriptu vidjeti balzamiranog Lenjina budući da je bio iznimno dugačak red, a bilo nam je šteta utrošiti vrijeme na čekanje. Zato jedna fotografija izvana.

Bazilika svetog Vasilija je krasna i vjerojatno najpoznatija moskovska razglednica. Kolačić crkva kako sam ju ja nazvala je zaista impresivna u tom svom šarenilu. Spoj je to devet crkava koje su povezane uskim hodnicima odnosno prolazima, a izgrađena je po naredbi cara Ivana Groznog. Postoji priča da je on dao oslijepiti arhitekta kako nikad ne bi mogao ponoviti ovakvu ljepotu. Unutrašnjost je tipična za pravoslavne crkve. Prolazeći kroz jedan prolaz čuli smo zbor. Nikad nešto ljepše nisam čula. To je muški zbor koji pjeva pravoslavne pjesme bez glazbene pratnje, a zove se Doros. Zastali smo uživati u ljepoti tih glasova. Kasnije sam ih pronašla na youtube-u i poslušala neke njihove pjesme.

Kazanjski hram na Crvenom trgu

Državni povijesni muzej

Muzej domovinskog rata 1812.

GUM je najluksuzniji  i najskuplji šoping centar u Moskvi. Impresivnih je dimenzija i izvana krasno osvijetljen. Teško je fotografirati tu veličinu i detalje kojima obiluje no evo u nastavku nekoliko fotografija unutrašnjosti tog centra.

Ulica Nikolskaya je ona koja vodi direktno do ili od Crvenog trga. To je pješačka zona sa restoranima, trgovinama i suvenirnicama. Fotografirala sam neke od krasno dotjeranih izloga.

Boljšoj teatar je spektakularan. Karte smo kupili puno ranije online. To je bilo nešto što nisam željela propustiti u Moskvi. Kako bi bilo doći u Moskvu i ne odgledati predstavu u najpoznatijem ruskom teatru i jednom od najpoznatijih u svijetu. Odabrali smo operu Alcina u dva čina u trajanju od gotovo četiri sata. Nemoguće je opisati kako je izgledala postavljena scena, zvučao orkestar te sama izvedba. Bilo je to zaista nešto grandiozno. Još uvijek sam pod dojmom. Svakako, vrijedi dresscode. Svečana haljina za žene je dobar izbor.

Cafe Puškin na Tverskoy Boulevard je aristokratski restoran s pet zvjezdica kojeg valja posjetiti. Izuzetno je skup no ugođaj i uslugu koju nudi isplati se priuštiti i doživjeti. Osim interijera koji je zapanjujuć sa svim svojim detaljima od štukatura, vratara na ulasku u restoran do garderobe gdje nas dočekuju uniformirani garderobijeri, pa sve do toaleta koji prati stil uređenja te obiluje nekim detaljima koji su gostu privlačni poput pakiranja u njihov logo četkica za zube za goste koji bi poželjeli oprati zube nakon obroka, konobara koji su uslužni, nenametljivi, načina posluživanja pića i hrane, izbora glazbe…svakako nešto što je vrijedilo doživjeti. Ovaj je restoran refleksija ruske kuhinje iz osamnaestog stoljeća. Mi smo odabrali glavno jelo sa ruskim specijalitetima u želji da isprobamo razne okuse. Izvrsno pripremljena hrana uz dodatak dara šefa kuhinje. Valja imati na umu da za ovaj restoran ponovno vrijedi dresscode što dodatno doprinosi cijeloj atmosferi i svakako je potrebno rezervirati stol unaprijed. Mi smo rezervaciju obavili oko dva tjedna prije polaska.

Pereulok Stoleshnikov i Ulitsa Kuznetskiy Most su svakako vrijedni duge šetnje. Nakon toliko hodanja svakog dana noge su mi otpadale, ali se isplatilo. Kupovali ili ne, vrijedi prošetati, popiti kavu, promatrati prolaznike i prekrasno ukrašene ulice. Blještavilo na svakom koraku.

Moskva slovi za skup grad. Mi to nismo osjetili. Osim u restoranu Puškin u kojeg  smo posjet planirali i znali što nas očekuje hranili smo se dva obroka u gradu u restoranima u blizini kojih bi se zatekli i bez prethodne najave i provjere. Svugdje smo odlično jeli po prihvatljivim cijenama, sličnim onima u Zagrebu. Taxi je vrlo jeftin kada ga pozovu za vas u odnosu kad ga uzmete na taxi stajalištu. I hotel s doručkom u centru se može naći za pristojan iznos. Tradicionalno poslužuju rusku kašu koja je zbilja ukusna. Svakako treba probati kavijar, pelmene, boršč, junetinu Stroganoff i druga ruska jela.

Još uvijek sam pod dojmom ovog velebnog grada u kojem je sve kolosalnih razmjera. Definitivno je jedan od ljepših, ako ne i najljepši kojeg sam posjetila i u kojeg bih se rado opet vratila.