subota, 12. ožujka 2016.

It's all about the little things

Dragi čitatelji,

gotovo je polovica ožujka i ja se tek sad javljam. Sve više je jurnjave za malim nožicama, a sve manje vremena sjesti i tipkati. Navečer obično budem preumorna. Danas ću vas doslovno bombardirati fotografijama nastalim tijekom posljednjih desetak dana. Malo uskršnjih, malo cvjetnih, malo naše djevojčice koja je jučer navršila punih deset mjeseci.

Istovremeno sretna i sjetna jer vrijeme doslovce klizi. Zato nastojim biti svjesna naslova današnjeg posta. Sve je u malim stvarima. Sitnicama. One su tu pred nama.

Iako u zadnje vrijeme i nema baš dobrih vijesti u našoj okolini ni na kojem planu ipak postoji ona zraka sunca koja će nas dotaknuti kad se najmanje nadamo. Nekako mi uz današnji post i raspoloženje ide i mail kojeg sam primila od prijateljice i sigurna sam da se neće ljutiti ako posudim dio njenih riječi za svoj današnji post jer upravo su me one na njega i inspirirale.


''Jedno jutro, išla sam na posao i ususret mi je dolazila grupa srednjoškolaca. Veseli, nasmijani, glasno razdragani. Kada su mi prišli, jedna se cura zaletjela u mene, čvrsto me zagrlila i lica punog osmjeha poželjela mi dobro jutro. Tek kada sam naveče gledala dnevnik shvatila sam da je taj dan bio međunarodni dan zagrljaja. Eto to su trenuci koji te oplemenjuju i griju dušu, spontani su a ništa ne koštaju. Klinci su uspjeli prenijeti na mene pozitivne emocije, do posla sam se i ja cerekala sebi u bradu i začudo bila zadovoljna....''


Nadam se da ste uhvatili bit :).

Ovaj blog nas je i povezao. Nikako slučajno. Ništa se ne događa slučajno. Iako se mnogi tješe tom mišlju. Ali, zaista, ništa nije slučajno. Zapravo, za ovaj blog zna šačica ljudi. Svjesno ga ''skrivam'', a otkrijem tek rijetkima. 

I tako, osim što nam je Uskrs pred vratima, pripremam se za fotografiranje vjenčanja i krštenja koje sam spomenula i trema je ogromna. Ogromna. Trema kao pred izlazak na ispit.

Također sam u planovima za prvi rođendan naše djevojčice, a ubrzo i sinovljev.

















Jučer me mama razveselila ovim buketićem domaćeg cvijeća. Volim narcise. Uz zumbule šire najljepši miris proljeća.





Lijep vikend svima,




6 komentara:

Od 12. ožujka 2016. u 17:34 , Blogger emily kaže...

Krásny článok, páči sa mi o tom dní objatia, je to veľmi emotívne. Veľmi pekne naaranžované veľkonočné dekorácie a dievčatko je úchvatné, rozkošné.
Emily

 
Od 12. ožujka 2016. u 20:17 , Blogger Gordana Bucka kaže...

Prvo sam htjela kometirati onako kako si posložila slike, ali ne ... kada sam došla do male pozerice s preslatkim osmjehom ispod kojeg se kriju prvi zubići ... izmamila mi je osmjeh, smeješkam se i dalje, divna je. Samo uživaj, jako, voli ih i ljubi.
Nadalje, u avanturu fotografiranja možeš krenuti bez imalo straha i treme. Po meni imaš jako dobro oko za odabrati pravi kadar, decentno doziraš kreativnost, a rezultat je zadivljujući. Samo hrabro, nadam se da ćemo imati prilike vidjeti fotografije.
I na kraju, imaš jako lijepih detalja po cijelom domu, a mamin buket je u njega unio dašak proljeća i majčine ljubavi :))

 
Od 12. ožujka 2016. u 23:39 , Blogger Lota kaže...

Dear Emily, thank you :).

 
Od 12. ožujka 2016. u 23:40 , Blogger Lota kaže...

Hvala ;).

 
Od 17. ožujka 2016. u 12:39 , Anonymous Anonimno kaže...

Draga, slike su prekrasne, a treme neka ne bude, jer sa svojim talentom jednostavno ne možeš pogriješiti. Djevojčica je očaravajuća, kao i uvijek :)
-imenjakinja-

 
Od 18. ožujka 2016. u 15:29 , Blogger jaimojvrt.blog kaže...

Predivne slike, kao i uvijek, želim ti lijep i sunčan vikend, puno pozdrava a posebno malenoj.

 

Objavi komentar

Pretplatite se na Objavi komentare [Atom]

Veze na ovaj post:

Stvori vezu

<< Početna stranica