Mislim da se radujem ovim snježnim pahuljama i bijelom pokrivaču poput djeteta. Iz tople kuće, a  pogotovo uvečer predivno je gledati kako pada snijeg. Postoji neka posebna čarolija u tome. Uz šalicu toplog čaja prepuštam se divnoj slici kada ogoljele grane drveća sve više bivaju prekrivene mekanim, bijelim nanosom.

Malo čišćenja snijega, pa malo zimskih radosti (za najmlađu članicu obitelji po prvi put), a onda povratak u kuću gdje uz ispijanje vrućeg čaja polako kuhamo ručak dok beba nakon svježeg zraka sniva popodnevni sanak.

Ovaj puta sam imala i pomoć od svog mužića koji se zaželio domaćeg kruha pa ga je i sam zamijesio i ispekao. Moram reći da je za svaku pohvalu.