Danas sam osjetila poseban ponos. Ponosna da sam majka tako predivnog dječaka. Jutros smo obavili upis u prvi razred. 

Iako sam se pomalo pribojavala kako će sve proći, pokazalo se da za to nije bilo razloga.

Nakon što je odradio sve zadatke dobio je veliku pohvalu uz čuđenje tima na upisu jer posjeduje znanja koja većina djece stekne tek kasnije.

A mamino srce veliko k'o kuća! Pamet mamina i tatina. 

Zaista je krasno biti roditelj. To je jedna posebna vrsta ponosa. Neusporediva s bilo čime.

Još koji mjesec i vrtićku bezbrižnost zamijenit će školska klupa. Lijepo je promatrati sina kako se veseli školi i odbrojava dane.

Puno pozdrava,