Krenula sam ukrašavati od kata prema prizemlju. Prvo naša spavaća pa dječja soba. Skidanje ukrasa s tavana dok ih ja dohvaćam pri dnu ljestava i nije tako bezazleno. Gotovo sam dobila kuglu u glavu koja je ispala iz kutije s nakitom. Ona staklena kugla ispunjena vodom i umjetnim snijegom. Stakla i vode bilo je do sredine stubišta. Nakon što je nered saniran, krenula sam dalje u avanturu ukrašavanja...

Ova staklena rukavica mi je jako draga. Ovdje je preopasno da ju se ne povuče i razbije stoga će svakako biti na sigurnije kada bude na boru. Ove godine želim pravo drvce s korijenom da ga poslije mogu posaditi u dvorištu. Do sada smo imali umjetno i iako se ono zbog pravilnog oblika može ljepše okititi, nedostaje mi onaj pravi miris. 

Ovaj anđelčić zapravo cijelu godinu visi s natpisa iznad uzglavlja. Uklopio se bojom pa mi ga je žao micati.

Moram priznati da sam već nekoliko godina u potrazi za ovim papirnim zvijezdama i nikako da na njih naiđem. Zapravo sam naišla, ali sto kuna za jednu od 40 cm promjera je po meni previše. Tako sam ove godine u jednom low budget dućanu koji inače pohodim za kućne dekoracije našla ovu za četvrtinu tog iznosa.

Izostavljene nisu niti stolice u blagovaoni. Dobile su svoje vjenčiće. Oni su naravno umjetni.

Adventski vjenčić na ulaznim vratima imam već četiri godine. Sama sam ga napravila od kojekakvih povoljnih ukrasa i girlande omotane oko slamnatog vjenčića. Svake godine planiram si kupit ili napravit novi, a onda mi bude žao pa ga ipak ostavim.

Ne mogu uhvatit dobru fotografiju ukrasa na prozoru u dnevnom boravku. Svjetlost je s te strane kuće prejaka pa se ne vidi kako svijetle. Ove sam godine oduševljena tim svjetlećim ukrasima zato jer se ne uključuju u utičnicu već idu na baterije. Nekako imam osjećaj da je to sigurnija varijanta.

Dio knjige koji se ovdje nazire Tadijanovićeva je zbirka pjesama ''Tuga zemlje'' koju sam za smiješan novac kupila jednu nedjelju na Britancu. Knjiga datira iz 1942. godine i pjesnik ju je vlastoručno potpisao. Definitivno je vrednija od iznosa koji sam za nju dala.

I tako, dok se dovršava ručak, jedan za nas, a jedan za sina (ponekad se osjećam kao a la carte restoran), veselim se popodnevnom filmu i kuhanom vinu dok će sin biti na rođendanskoj proslavi kod prijatelja iz vrtića.

Uh, puno sam se raspisala. Prekrasan prvi adventski vikend svima želi,