Prije nekoliko godina dok bih se vraćala s posla kući u kasno proljeće uvijek bih zamijetila prekrasan grm ruža. Romantična ruža u čijim se čašicamam stapaju svijetlo roza i kremasto bijela. Neko vrijeme sam pokušavala doznati koja je to vrsta i uspjela sam tako da sad već drugu godinu imam u svom vrtu tu sortu. Po meni najljepša ruža koju je uzgojila Marie Louise Meilland iz Francuske 1985. godine. Sam grm brzo raste i budući da se može uzgajati i kao penjačica planiram postaviti  neki potporanj.

Sad je već postao pravi mali ritual petkom ujutro ubrati ruže za vazu. A onda ih unijeti u kuhinju, donijeti vazice i slagati buketiće. Dobar početak vikenda, zar ne? Ovo su jutrošnje ruže ubrane dok mi je još rosa kvasila stopala. I onda čovjek shvati koliko je malo potrebno za sreću.

Nedavno smo na poklon dobili ovakva dva ukrasna stupa. Još uvijek nismo odlučili gdje ćemo ih smjestiti. Divni su i zaista zaslužuju da im se pronađe posebno mjesto.

I kao i prošlog petka opet smo u blagovaonici. Neki dan sam se latila kista i u par poteza obojala ovu sklopivu stolicu u trenutno omiljenu mi svijetlo plavu nijansu. Uparila sam ju s jastukom i vazicom u istoj nijansi.

Večeras se posebno veselim čoporativnom ženskom izlasku.

I godišnji odmor je na izmaku. Predstoje nove obaveze i neka nova iskustva. A sljedeći tjedan imamo i jedan novi početak. O tome drugi put.

Lijep vikend svima,