Danas je moj sin slavio sedmi rođendan. Prije sedam godina ušao je u naše živote. Postali smo mala obitelj. Koliko je brzo prošlo tih sedam godina, svaki roditelj zna... Do jučer mala beba, a sada već pravi veliki dječak koji će na jesen u školske klupe.

Vrijeme nas je danas dobro poslužilo, a klinci su uživali na otvorenom. Angažirali smo tetu iz vrtića kao animatoricu te je uspješno hendlala dvadesetak djece.

Tema rođendana je, naravno, bila nogomet i on se naveliko igrao na livadi. Uostalom kao i mnoge druge igre koje je osmislila teta. Tetu koju obožavaju i klinci i roditelji. Teta koja je napisala prelijepu posvetu inspirirana riječima P. Coelha u knjizi koju je poklonila mom sinu, a označava i kraj njihova druženja u vrtiću budući da uskoro u njega prestaje ići.

Glasi ovako:

''Dragi P.A., 

dijete uvijek može odraslog naučiti trima stvarima:

- da bude veseo bez razloga

- da bude uvijek nečim zabavljen

- da se zna svom snagom zauzeti za ono što želi.

Znaj da sam sve ovo naučila uz tebe ovih godina. I hvala ti na tome.''

Jednostavno. Prelijepo.