Svi oni moji čitatelji koji su iz Hrvatske i okolnih zemalja upoznati su sa trenutnom situacijom na istoku naše zemlje i u susjedstvu. Strašne poplave uništile su domove tisućama ljudi. Svi su oni doslovno preko noći ostali bez ičega, neki su čak i izgubili članove svoje obitelji.

Ovih sam dana neizmjerno ponosna na svoj narod koji je u ovoj, kao i u mnogim humanitarnim akcijama prije, pokazao da iako nije materijalno bogat posjeduje veliko srce. Veliko srce za drugog čovjeka koji je u potrebi. Ovih je dana samo to tema svih razgovora. Ljudi suosjećaju, pomažu i djeluju kako tko zna i kako tko može.

Tako je i moja obitelj pomogla unesrećenima što u novcu što u donacijama odjeće, higijenskih potrepština i hrane. Čak su se i najmlađi odrekli svoje igračke i proslijedili je vršnjaku/vršnjakinji s kojim se vjerojatno nikada neće sresti ali će se u duhovnoj dimenziji povezati kroz gestu darivanja.

Zaista čovjek ne zna cijeniti ono što ima, što smatra normalnim i svakodnevnim, a za čime stradali sada itekako čeznu. Krov nad glavom, hranu i obitelj na okupu prije svega...