U vrtlogu ovotjednih obveza danas popodne sam se opustila uz ručak sa svojom najboljom prijateljicom. Na koji sat odmaknula sam se od problema koji me more. Gotovo do suza ganula me njena gesta. Predivan osjećaj kad netko učini baš ono što voliš jer se raduje tvojoj sreći...
Pogotovo kad zna da si trenutno u down fazi.

Što je pravo prijateljstvo? Često u životu sam naivna, ponajprije u smislu bezuvjetnog povjerenja u ljude. Isto toliko puta sam se i opekla. No ja sam osoba koja često daje više prilika, čak i kad svaka od druge strane bude prokockana na najružniji mogući način. Oprostim, pometem, krenem dalje... No postoje ljudi koji funkcioniraju jednostrano, uvažavajući samo sebe same, ne misleći pritom na osjećaje drugih koje nazivaju svojim prijateljima. Funkcioniraju po principu dobar si mi dok te mogu za nešto iskoristiti, u ovisnosti o okruženju i konkretnoj situaciji postupaju prema tebi, kalkuliraju, broje tvoje pogreške, a svoje ne vide, zapravo su stravično narcisoidne osobe... To je tzv. prijateljstvo s rokom trajanja i prijateljstvo po potrebi. Često sam nasamarena u istu zamku. I tada budem ljuta na sebe. A još ljuća kad spoznam da sam utrošila energiju i vrijeme u spašavanje nečega što nije zapravo niti postojalo. Prijateljstva kojeg zapravo nije niti bilo. Jer da bi se zvalo prijateljstvom mora biti obostrano.

Ali, s druge strane, postoje ljudi koji vas nikad ne iznevjere. Ne morate se čuti ni vidjeti svaki dan, ali znate da ste tu jedan za drugog. Sretna sam da imam takvu osobu. Iz odnosa s kojom se rađa podrška, razumijevanje... jednostavno sreća. I taj odnos ću njegovati. U njega se isplati ulagati jer kad stekneš pravog prijatelja onda si stekao neprocjenjivo bogatstvo. 

Hvala ti za današnji dan i predivne frezije.