Jučer popodne sam sa sinom otišla izvan kuće zaduživši muža da skuha ručak... On inače nikad ne kuha, a vjerojatno će proći duuuuugo vremena kada će posegnuti za kuhačom sljedeći put. Istina ručak je bio fin i dobar je osjećaj da malo za promjenu ja ulazim u kuću i osjetim miris finog ručka, ali koliko posuđa muškarci mogu zaprljati - to je nestvarno! Dva sata čišćenja kuhinje su malo. Umaka od rajčice bilo je doslovno posvuda. Isto kao i masnih fleka od ulja.

Ne moram reći da se nakon ručka mrtav umoran strovalio na kauč i zaključio da čemu dva sata kuhati kad ćeš za pet minuta pojesti i još dva sata čistiti...

Ipak se ja vraćam u svoje carstvo kuhinju. S godinama se nauči upotrijebiti što manje posuđa za kuhanje imajući na umu da u pravilu u perilicu za posuđe ne stanu veliki lonci i da ih je često potrebno ručno oribati.

Ova nedjelja neka stoga bude lijena uz kolač i kavu kod kuće, a ručak izvan kuće. Točnije kod moje mame. Ipak mama najfinije kuha pa mi moj muž za svoju punicu zna reći da ona sve tako fino skuha i da nek' stojim malo uz nju da vidim kako to ona kuha jer da meni ne ispadne tako fino :) Kao je fino, ali nije tako fino.

Mislim da sve to ipak dolazi s godinama i iskustvom :) Iako moja svekrva uopće ne kuha fino. Tu se slaže i moj muž.

Ugodnu nedjelju uz fini ručak svima želi,