Dragi moji čitatelji,
prošli smo tjedan proveli u Milanu i na jezeru Como. Iako je službeno još proljeće temperature su prelazile 30 stupnjevima te je dojam bio kao da smo na ljetovanju.
Donosim vam odabrane fotografije meni najljepših prizora i trenutaka.
Kako sam po prvi puta bila u Milanu malo sam se razočarala visinom katedrale (Il Dumo). Razočarala u smislu da sam očekivala da je viša iako joj obujma ne nedostaje. No svejedno je impresivna. Meni čak ljepša sa stražnje strane. Dojam oko nje malčice kvare policija, carabinieri i vojska. No sve u svrhu sigurnosti.
Sljedeće me oduševila Galleria Vittorio Emanuele II gdje se nalaze luksuze trgovine i lijepi kafići i restorani. Sve je jako skupo i valja odmaknuti od centra kako biste jelo i piće platili manje, ali je svejedno skupo. U jednom smo momentu naišli na modnu reviju što vjerojatno nije neuobičajeno za ovaj grad. Kroz nasuprotni izlaz direktno se dolazi na Piazza della Scala.
U Italiji je 25.4. nacionalni praznik Festa della liberazione te smo prijepodne proveli u parku Sempione koji slijedi palaču Sforzesco. Bilo je krasno vidjeti prepun park svih generacija koji su praznik iskoristili za odlazak na piknik s obitelji i prijateljima.
Na svakoj od brojnih pješačkih zona u gradu nailazimo na ulične zabavljače, ali i na one manje lijepe slike beskućnika. Nije toliko prisutno kao u Rimu no ipak čovjek ne voli takve prizore.
Posebno mi je krasan i vjerojatno najljepši dio grada Brera. Živopisne uličice popločane kamenom, brojni restorani, kafići, lokalne galerije i trgovine s unikatima i gdje god pogled seže krasno cvijeće. I to je zapravo ono što me najviše oduševilo u ovom gradu. Kultura balkona. I najmanji prozor ukrašen je cvijećem, balkoni su često pretvoreni u vrtove, a na vrhovima zgrada pravi mali botanički vrtovi. Pomalo me podsjetilo na Barcelonu gdje se pojedine zgrade svake godine natječu za najljepši balkon i vrt. Ono što mi se ne sviđa jest prljav dojam grada čak i ako nema smeća.
Nakon četiri dana provedenih u Milanu odlazimo na Lago di Como, jedno od milanskih jezera. Smještamo se u malom obiteljskom hotelu s ljubaznim domaćinima u starom gradiću Carenno koji gleda na jezero sa planine. Odmah me oduševljava pogled kroz balkon naše sobe. Ujutro nas budi zvonjava crkvice iznad hotela i razbija nestvarnu tišinu. Obilazimo okolicu pri čemu sam očarana prizorima vila s još ljepšim vrtovima. Nažalost nemam te fotografije jer je cesta vrlo uska i strma pa nije bilo prilike zastati, ali te prizore još uvijek prebirem po glavi i čini mi se da su zaslužno najljepše uspomene s ovog putovanja.
Obilazimo gradić Lecco koji je po meni savršen za život. Jezero s jedne strane, planina s druge, vrlo uređen i uredan, rekla bih da se vidi švicarski utjecaj u tom smislu.
A sad slijede fotografije. Nadam se da ćete uživati u crticama i fotografijama s našeg putovanja.
