My charming house No 6

Dragi moji čitatelji,

konačno da stavim fotografije stolnog adventskog vjenčića. Fotografije su od prije prve adventske nedjelje.

Ove godine vjenčić je svečan, u sivim i zlatnim tonovima obogaćem štrasom i perlama. Svijeće su rustikalne a odozgora sam ih posula zlatnim prahom i povezala sivom baršunastom, bijelom čipkastom trakom i zlatnim štrasom spojenima prstenom kojeg ne nosim ali je našao svoju namjenu ovdje. Nijanse zlatnih kuglica položene su na bijela anđeoska krila. I dok sam ih vadila iz kutije sjetih se prošlog adventa u Pragu jer sam ih upravo tamo kupila. Bilo nam je zaista divno.

A divno nam je bilo i prošlog vikenda u Ljubljani gdje smo obišli advent i posjetili moju prijateljicu. Stavit ću fotografije naknadno.

Moram vam reći i kako me prije desetak dana razveselio paketić moje čitateljice Ane. Gospođa Ana ima predivnu obitelj, osmero djece, a ipak je našla vremena za moju kćer isplesti dekicu za lutke. Kakav prekrasan poklon uvjerite se i sami. Ovaj blog mi je omogućio zaista divna prijateljstva.

I tako, pomalo ukrašavam naš dom. U budućim postovima pokazat ću vam neke od tih detalja.

 

 

Opet sam se ulijenila za blogganje ali ne i u potrazi za inspiracijom za božićno dekoriranje ove godine.

Evo par jesenskih sličica u iščekivanju onih pravih zimskih, božićnih. Kao i svake godine i ove ću postojeće ukrase reciklirati ili upotrijebiti na drugačiji način. Uvijek i kupim pokoji novi ukras. Suzdržavam se, ali svake godine pokleknem pred još pokojom sitnicom jer mi se baš sviđa.

Uskoro ću krenuti s dekoracijom. Bilo konzumeristički ili ne mene veseli. Kad vi krećete s dekoriranjem?

I ovog adventa planiramo posjetiti jednu europsku metropolu. 

Budite dobro.

Vaša,

Dragi čitatelji,

da se malo javim. Hvala svima koji mi šaljete mailove i potičete da se i dalje javljam.

Danas je pravi jesenji kišni dan. Gotovo čitav rujan je bio takav. Nakon nesnosnih vrućina preko noći došla je prava tmurna jesen. Neki dan sam iskoristila lijepo vrijeme i posadila lukovice tulipana. Do sad nisam imala previše sreće jer bi mi nešto pojelo sve lukovice. Ovaj put se nadam uspjehu. Malo sam prorijedila i obrezala biljke u predvrtu. Baš se sve razraslo. Pogotovo je teško obuzdati japansku vrbicu. Borim se cijelo ljeto. Ja odrežem ona još više poraste. Malo sam pretjerala i sa sadnjom. Kad se previše razrastu u pokušaju da svaka od biljaka zauzme svoj djelić zemlje djeluje pomalo neuredno. Eto, tim sam se bavila neki dan. 

U rujnu je došla i 35. godina na vrata. Uopće se ne osjećam tako ''starom''. Hvatali smo lijepe dane pa otišli na vikend u jedne terme, malena se prvi puta vozila u vlaku, idemo u kazalište, čitamo, četvrtkom je naša književna večer kada odlazimo u knjižnicu i slušamo priče, stvaramo uspomene...

Uvijek nešto prevrćem po kući. Uglavnom je to dječja soba. Tu nekako najviše volim prtljati.

Još uvijek uspijem ubrati i pokoji cvijetak za vazu. To je kod mene obavezno. Posebno je krasan grm bijelih jesenskih šumarica. 

Budite dobro.

Vaša,

Dragi čitatelji,

jučer smo bili krsni kumovi jednom malom dječaku. Za tu prigodu napravila sam pokoji ukras. Kombinacija boja je bila bijela, siva i baby plava.

Dragi moji,

dugo me nema. Nije da nemam što napisati ili kakvu fotku objaviti nego sam nekako lijena za blog. Toliko da sam već odlučila da je gotovo s njim. Možda je to trenutno stanje, a možda i ne. Vidjet ćemo još. 

Danas postam fotografije mog jučerašnjeg uratka. Stoljetni ormarić dobio je novu boju. Jako mi se sviđa kako je ispalo. Lampica, veseli buketić od uresnica i ružica u vazi i okvir čine divan sklad. 

Neprestano pogledavam u tom smjeru.

S ljubavlju,