Što sam starija to se više posvećujem vrtu. Opušta me već i sam boravak u njemu. Od početničkih pogrešaka kada su stradale mnoge biljke sada sam već dosta naučila o njima i mogu reći da uz svu silu poslovnih i privatnih obaveza uspješno vrtlarim. Nije uvijek sve savršeno, ali je svejedno divno.
Volim svibanj iz mnogo razloga a jedan od njih je što sve buja, boje se rasplamsavaju, vrt iz dana u dan biva drugačiji. Uživam promatrati te promjene. Kaže se ako imaš svinju bit ćeš sretan godinu, ako imaš ženu bit ćeš sretan deset godina, a ako imaš vrt bit ćeš sretan cijeli život.
Fotografije koje vam danas donosim nastale su kroz dva tjedna. Procvali su krasni božuri, posadila sam ljetnice u žardinjere. Neke su domaće (crvene pelargonije koje pelca moja mama), a neke su kupljene u rasadniku. Ove godine za balkon sam odlučila kombinirati petunije i neki žuti puzavi cvijet kojem ne znam ime.
Kreirala sam i nekoliko tegli u kojima sam uzela ponešto iz svakog dijela vrta od pokrivača tla do sukulenata.
Nadam se da ćete uživati pregledavajući fotografije kao što i sama uživam u svom vrtu.
Na samom ulazu u kuću već godinama stoje ove crne metalne tegle. Neki dan su dobile novi sloj crne boje. Možda će poslužiti još godinu ili dvije jer ih je dosta načela hrđa i već se osjeti da pomalo propadaju.
Nakon što se povukao snijeg i krenula vegetacija jako sam se uplašila da je stradala hosta no ubrzo je izrasla u bujan grm. Ove jeseni ću ju rasaditi.
Ovaj božur uzela sam od mame prije sigurno šest godina i posadila iza kuće. Nikad nije cvjetao. Pretpostavila sam da je bio preduboko zasađen i jesenas sam ga podijelila i presadila pred kuću. Posadila sam ga plitko kao i onaj crveni čije ćete fotografije vidjeti niže dolje i evo ga pupa. Kaska za crvenim jer se cvijetovi još nisu otvorili, ali me baš razveselilo da sam donijela dobru odluku i nisam ga bacila.
Anemone su standardno lijepe. Nježne latice poput zavjesa vijore na vjetru.
I došli smo do krasnih božura. Ovo im je druga godina u mom vrtu a dobila sam ga na dar. U ovoj fazi dok čašice još nisu potpuno otvorene mi je najdraži. Nekako najromantičniji. Šteta je što tek par dana mogu uživati u ovim cvjetovima.
Na prolazu iz predvrta u stražnji dio vrta stoji luk s ružom penjačicom koja je predivnog mirisa. Toliko intenzivnog da njih samo par uspijeva zamirišati taj dio vrta.
U jedan dio predvrta, baš ispod spomenutog luka odlučila sam formirati raznoliku cvjetnu gredicu i zasijala razno sjeme. Gore vidljive uresnice zatim kadulju (salvia horminium), paukov cvijet (cleome spinosa), lisičinu, ciniju, gomolje afričkog ljiljana i dalija. Vidjet ćemo hoće li što niknuti. Jesu li se osladile ptice, a imamo i krtice kao stalne goste u vrtu.
Moje obožavane ruže stablašice sa svake strane klupice u stražnjem dijelu dvorišta imaju na stotine pupova. Veselim se tim bujnim rozim ukrasima koji uokviruju klupicu. Samo se nadam da ih neće otresti jak vjetar kao prošle godine. Ovdje je ružica u moru pupova koja se usudila prva procvjetati.
Nabavila sam ovu krasnu afričku ivančicu koja će cvjetati sve do jeseni. Predivne je boje.
Evo jedne fotografije na kojoj je vidljiv moj projekt za ovu godinu. Formiranje cvjetne gredice koja će valovito biti odcjepljena od travnjaka.
Uz ruže posadila sam salix hakuro, japanski javor, celosije, gaure dok dno salixa krasi phlox.
Puno vas pozdravlja,
