srijeda, 20. travnja 2016.

Kako je napredovao predvrt

Dragi čitatelji,

pokušala sam iskopati stare fotografije predvrta. Naišla sam samo na nekoliko fotografija koje ću vam pokazati. Možda ih je bilo i više, a možda i ne. Tko bi uopće želio fotografirati tako nešto? Tada ni u peti nisam imala da ću jednog dana imati svoj blog. Sigurno bih imala više onih ''prije'' fotografija.

Bez obzira na nedostatak tih ''prije'' fotografija vjerujem da ćete steći uvid o promjeni tijekom godina. Moram priznati da baš s nekom tugom gedam u te stare fotografije, to je bio period kad smo svo vrijeme ulagali na uređenje interijera, a ništa na uređenje eksterijera. I tu je bila prva greška. Kažem greška jer biljkama treba vremena da izrastu, da stasaju...

Dakle, 2009. godine kada smo se uselili u novoizgrađenu kuću nismo okoliš uopće dirali. Baš je bio neugledan. Tek tamo oko 2011. smo imali prve pokušaje. Bez znanja o biljkama, malo po malo kupovali smo buxuse, ruže stablašice, trajnice i ostalo, a s postavljanjem opločnika 2013. godine dobivamo i okvir za predvrt. To je bila trenutna preobrazba. I tako, više manje stihijski nastao je ovaj predvrt danas. Konačnim rezultatom smo i više nego zadovoljni. Postigli smo nekakav poluformalni izgled predvrta. Stražnji dio osmišljen je kao prostor za igru i sjedenje. Ima tu još prostora za napredak. Prije svega on uključuje rast posađenih biljaka. I jako sam sretna da mi je sve što sam jesenas dobila od jedne čitateljice i probujalo. A što sam to sve bila zasadila možete se podsjetiti OVDJE.

I da ne duljim i držim vas na tankom ledu u nastavku su fotografiije koje prate ovu gornju priču.







2009.

2009.














Čekam mamu dok pofotka :)


Nadam se da će ova fotografija uskoro postati ''prije'' fotografija kad se razraste ovaj pokrivač zasađen ispod krošnje Salixa.


Posebno se veselim cvatnji crvenih božura zasađenih jesenas.








  




subota, 16. travnja 2016.

Mirisni jorgovan

Dragi čitatelji,

nadam se da lijepo provodite ovaj vikend. Nama je uglavnom radno oko kuće. Uređujemo dvorište za nadolazeću sezonu. Čeprkanje po zemlji, sađenje, sve to mi baš godi. 

Danas je kućom zaimirisao jorgovan u vazi. Prekrasna kombinacija plavog i bijelog.





Čim uhvatim malo više vremena pokazat ću vam neke fotografije dvorišta od prve godne kad smo tek uselili i fotografije ovih dana.

Puno pozdrava,


ponedjeljak, 4. travnja 2016.

Preporuka za izlet

Dragi čitatelji,

ove nedjelje smo imali krasan izlet. Poučan i zabavan. Zaputili smo se u Sloveniju u mjesto Olimje. Posjetili smo dvorac pretvoren u minoritski samostan koji sadržava još i treću najstariju ljekarnu u Europi oslikanu freskama kao i prekrasnu crkvu, a na kraju i izletište Jelenov greben.

Dvorac je podignut u XI. stoljeću i pripada je grofovima Pilsteinskim. Kroz stoljeća je mijenjao vlasnike da bi 1663. godine bio darovan hrvatskim pavlinima iz Lepoglave nakon što ga je kupio zagrebački protonotar Ivan Zakmardy. Zatim je 1782. godine austrijski car Josip II. ukinuo samostan, a redovnci su se razišli po samostanima u Hrvatskoj. 

Nakon što su se doselili redovnici Pavlini započelo je sistematsko proučavanje bilja pa su se tako neki od njih potpuno posvetili ozdravljivanju, uzgajali su i sakupljali ljekovito bilje i od njega proizvodili ljekove. I na fotografijama niže možete vidjeti vrt ljekovitog bilja ispred samostana sa više od stopedeset različitih ljekovitih biljaka koje su označene imenima i opisom koji se dio biljke koristi kao lijek i koje bolesti liječi.



 














Fresko - oslikana ljekarna u prizemlju lijeve okrugle kule. 
To je treća najstarija do danas sačuvana ljekarna u Europi nakon Pariza i Dubrovnika. Veličanstven su prizor fresko-slike Antona Lerchingera iz 1780. godine, koje su zapravo svetopisamski motivi od stvaranja svijeta do Krista. Freske su uvelike propale nakon što je raspušten samostan, ali su ih restauratori uspješno obnovili.

Franjevci konventualci po uzoru na svog osnovača Franju Asiškog koji je služio gubavcima žele spremajući domaće lijekove i molitvom pridonijeti duhovnom i tjelesnom zdravlju.




Nakon ulaska u crkvu sigurno ne možete ostati ravnodušni. U prezbiteriju je krasan, veličanstven oltar posvećen Uznesenju Marijinu na nebo.




Na dvije minute hoda nalazi se tvornica čokolade gdje istu možete i kupiti.

 

Još malo uzbrdo nalazi se izletište i restoran Jelenov greben odakle puca prekrasan pogled na dolinu i samostan. Na samom ulazu nalaze se jeleni.






Za tekst ovog posta korišteni su letci iz samostana namijenjeni posjetiteljima.

U nadi da vam je ovaj izlet bio inspirativan puno pozdrava,